Za vrijeme zime u stanu grijemo uglavnom na 21,5 °C, to je temperatura na kojoj nam je sasvim ugodno biti u trenirkama, dugim nogavicama, dugim rukavima a kad prilegnemo pred televizor još se pokrijemo i dekom.
Trenutačno mi je u stanu 21,5 °C, sjedim ovaj čas na terasi ali kad sam bila unutra bilo mi je sasvim ugodno u kratkim hlačicama i majici na bretelice. Da tako obučena odlučim paradirati u siječnju po stanu, na istih tih 21,5 °C, smrzla bih se za 3 minute, a teško prehladila za 10.
Zašto 21,5 nije jednako 21,5? Ne razumijem taj paradoks.
Kad je rođen, gdje je rođen, kako je živio, s kim, ništa ne znamo o njemu. Sve što znamo stane u jednu rečenicu: neko je vrijeme lutao po Pakracu, uhvatiše ga šinteri, smjestili ga u jedno od najgorih mjesta na svijetu ako si pas, pakrački šinteraj iz kojeg rijetki uspiju spasiti živu glavu. Veterinari u Zagrebu kažu da ima 7-8 godina, očito je bio nečiji pas jer mu se na vratu vidi da je nosio ogrlicu. Uz to, Čarli je slijep: vidi sjene, jako malo sjena ako je sunčano i ako je jako svjetlo. Inače baš i ne vidi. Na stranici šinteraja izgledao je ovako: pa nam se nekako tako stariji, slijep i pomalo grdi jako svidio .
Došao je k nama u stan vrlo uzbuđen, cijelim putem je htio ići za volan bez obzira na promašenu dozu tableta za smirenje. Nije imao nikakvu gadniju boleštinu, već je prvi dan pokazao da zna da se vani piški i kaka, velika je maza i najsretniji bi bio da cijele dane ima bar dvije ruke koje ga maze. To, naravno, izaziva i najveći problem koji imamo s njim, a to je da nikako, ali NIKAKO ne želi biti sam doma – jale, cvili, zavija, a čim netko dođe legne i smireno spava. Moramo mi biti doma, nemremo njega samo tako ostaviti samoga, kaj si mi mislimo?
A ovako Čarli izgleda kad je sretan, kad su svi doma i sve je kako treba:
No, istinaibog, najčešće ga se vidi u ovoj pozi:
(Ne, nije mu sunce pobjeglo dok je on ležao, nego je legao ovako )
Ne pišem više na onom, kako bih to trivijalno rekla, mom forumu. Ne sviđa mi se u što se pretvorio, ne želim da me kreteni cenzuriraju, ne želim biti dio onoga što je postao. Iako znam da to može zvučati kao da sam zavidna i ne-znam-kakva, sadašnji je admin osoba koja ne razumije poantu “slobode govora”, on želi da tamo pišu samo i isključivo oni koji misle isto što i on – a to nije puno. Uz to, njegov je cilj s foruma potjerati sve koji su pametniji od njega – opet, to nije puno.
Taj će forum svojim djelovanjem pretvoriti u pozornicu mediokriteta, kao što je i on sam. Vlasnika za to boli kurac, što je njegovo puno pravo. A moje je da s tim ne želim imati nikakve veze.
I, da, zvali su me i na one druge forume, koje su osnovali i organizirali pametni i zabavni ljudi koji su pobjegli s našeg foruma. Jednostavno nemam volje i motivacije krenut tamo pisat. Valjda sam proživjela i preživjela svoj forumski dio života.
gledali smo taj crtić kad smo bili mali, dok još nije bilo ovih užasa koje klinci gledaju danas, nego smo odrastali na djelima Walta Disneya i ekipe.
E, on je nastao prema pravoj-pravcatoj ptičici:
So far so good.
Kako ja živim vrlo blizu jednoj maloj šumi, reklibismo šumici, negdje na proljeće među drvećem čuli smo i kasnije ugledali ptičicu kako udara glavom sa crvenim perjem po drvetu. Pero Djetlić. Lik iz crtića in my backyard. Usred grada, 2 km od Ilice.
I tako, on je bio simpatičan i super i sve, dok odjednom nismo čuli da malo glasnije lupa. Pa sam išla tražit whatthefuck i otkrila da budaletina svojom moćnom glavicom i kljunićem udara u fasadu naše zgrade. Onako, predano lupa. Potjerali smo ga jedno 20 puta, on se redovito vraća. E, sad, da ne kažete da brijem gluposti, evo sličice rezultata njegovih djela:
Rupa je, s obzirom da nema referentnog objekta, otpilike veličine rukometne lopte!!! Buraz si u fasadi stambene zgrade radi gnijezdo, vjerovali ili ne!
Pitanje je, naravno, kako ga maknuti? Mislim, nije nikakav problem da majstori zakrpaju ovu rupu, ali on će se preseliti 2 metra dalje i kaj onda? Ne želimo mu naravno ništa loše, ali kako uvjeriti Peru Djetlića da gnijezdo radi na krivom mjestu i da bi se trebao preseliti negdje, kajjaznam, u šumu, koja je od tog ugla zgrade udaljena otprilike 2 metra zračne linije?
Jel ima netko ideju? Zašpricat zgradu nečim? Kupit leteću mačku?
Jučer navečer odlučili smo otići na kolače. Činilo se to dosta nezahtijevnim ciljem, sjeli u auto, krenuli u grad (to se sve nije desilo u ponoć, nego prije 21), pa idemo redom: Slastičarnica Orijent – zatvoreno Le Kolač – zatvoreno Amelie Slastice – zatvoreno Horak – zatvoreno Šarlota – zatvoreno Cukeraj – zatvoreno.
Na kraju smo pojeli vrlo prosječne, konfekcijeske kolače kod šipca na Kustošiji. On je, začudo, bio otvoren.
Ne razumijem to. Da me unaprijed netko pitao, rekla bih bez puno razmišljanja “pa naravno da slastičarnice rade subotom navečer, kad će ako neće tada, tad ljudi idu van, šetnja, ovo-ono”. Jučer je bio krasan dan, večer je bila baš ugodna, u gradu je bilo bezbroj ljudi. E, sad, ja pretpostavljam da nekakav Millenium ili Vincek rade u to doba (ali moja pretpostavka je stvarno za mačku na rep, jer bih ja pretpostavila da će raditi SVI), ali da bi do njih čovjek došao mora se negdje riješiti auta, što je u to doba nemoguće napraviti osim u garaži, a s druge strane, ne želim jesti niti bezobrazno precijenjene Milleniumove porcijice kojih moram pojesti bar tri da bih zadovoljila sweet tooth, niti Vincekovu opet precijenjenu konfekciju. Dakle, vlasnici slastičarni u našem gradu smatraju da je skroz OK ako želite pojesti dobar kolač u subotu u 21, da morate otići u jedan od shopping centara?
@mibbalena puro vnzla 806+IVA t able 806 min dl 13 d mar al 19 abril Trab y ganab bn No importaba pro sn mpleo x eso t digo k m e controlao
(about 19 hours ago)
pa nam se nekako tako stariji, slijep i pomalo grdi jako svidio 
.
)
