Naravno da, otkad se zakuhala priča s onim užasom od emisije “Na rubu znanosti” često dobijem pitanje “A kaj ti misliš o tome?” I naravno da imam relativno čvrsto definirano mišljenje, na koje poprilično utječe činjenica da neke od glavnih sudionika te afere poznajem i imam o njima malo drukčije mišljenje nego što oni imaju sami o sebi. No, i dalje stoji činjenica da čvrsto vjerujem da Na rubu znanosti ni u kom slučaju ne bi trebala biti u Znanstveno-obrazovnom programu HRTa*, ne smatram da ju treba ukinuti, samo ju smjestiti u onu kategoriju kud i spada: šarlatanstvo, pseudoznanost, prevara i vrlo često zarađivanje prljavoga novca na najnemoćnijima. Isto tako, smatram da je Dejanov put, način i općenito medijska slika koju je stvorio o sebi potpuno pogrešna, da je nastup protiv Paara na tportalu napravio našoj strani više štete nego koristi, ali dajem mu priznanje da se trudi, da ponekad izgleda kao jedini koji nastoji malo podignuti glavu izvan močvare u kojoj se hrvatska javnost i mediji nalaze.
Nije, naravno, jedini, moram spomenuti Nevena Barkovića na tportalu koji se stvarno trudi ponuditi zanimljive i kvalitetne napise o znanosti, može se smislenih stvari pročitati na raznim mjestima, osnovni je problem što prosječni hrvatski konzument medija jednostavno nije u stanju procijeniti što je kvalitetan tekst, a što pizdarija (kao što su, naprimjer, one koje uporno zagađuju net.hr). I ne mislim da bi uopće trebao biti u stanju ocjenjivati svaki pojedinačni tekst, trebali bi mediji, zajedno sa znanstvenicima, dati sve od sebe stvoriti određene brandove, za koje će čitatelji, gledatelji (bah, jebiga, nema pomoći, moram reći i “slušatelji” ) znati prepoznati da se radi o smislenom, kvalitetnom tekstu o znanosti, a ne glupom popunjavanju prostora, kakvo je često u našim medijima.
Pa se tako ovijeh dana pojavila Google grupa “Skeptici”, koja okuplja ekipu koja razmišlja slično meni, koja razgovara o načinu prezentacije znanosti u javnosti i što je pošlo krivo i kako to promijeniti… Opet, kažem, nisam sasvim sigurna da je to potpuno ispravan put, zatvorit se u neku Google grupu u kojoj <> istomišljenici raspravljaju, ali kako bi rekli neki pametni ljudi “Najbolji način za dobit dobru ideju je imati mnogo ideja”, pa zašto ne probati i ovako. Iz nekakve podrške grupi, ovdje stavljam dio njenog RSS feeda, da možete malo upratiti što se na grupi događa i o čemu se govori.

Re: Reklama za Xarlatana u Novom listu - Još je Aristotel srcu "prišio" razne funkcije za koje danas znamo da
je odgovoran mozak.

[link]

Na toj razini (ne)spoznaje otprilike funkcionira argumentacija dr.
Ljubičića.
No, u usporedbi s dr. Jakovljevićem, koji je maltene reklamni agent

Re: Reklama za Xarlatana u Novom listu - Nisam pretplatnik Novog lista pa vidim samo početke,
no mislim da je i to dovoljno za neke zaključke.
Rekao bih da ljudi poput prof. dr. Đuliana Ljubičića
rade više štete od samog "vidovnjaka".
Ili su njegove izjave, u rukavicama, još malo dorađene
od strane novinara?
Da, samoizlječenja se događaju, ali ne znači da su nadnaravna.

Reklama za ďż˝arlatana u Novom listu - Bernard jaše i otprije, na našoj simpatičnoj čakavštini:
[link]
A psihijatar je, u odgovoru na Grujićevu reklamu, vrlo dvosmislen (za razliku od dvije vijesti izdvojene u okviru)

Re: Periodni sustav iracionalnih kojestarija - Da, dobar je. Mislim da cu ga i ja isprintati.

Periodni sustav iracionalnih kojestarija - Jako dobra slika... povecat cu ju na A3 formati i okaciti na zid labosa:
[link]
I ovo nije lose: *[link]
*--
Best regards,
Pavle Mocilac
============================== ==============

* – ono što mene, zapravo, s micanjem Mišaka iz Znanstveno-obrazovnog programa muči je što će točno zamijeniti njegovu emisiju? Imamo li ikakvog razloga vjerovati da će na to mjesto doći iole smislena, zanimljiva, intrigantna, gledljiva, nedosadna emisija koja će zaista pričati o znanosti? Dodatno, smatra li zaista netko da se o hrvatskoj znanosti može govoriti prema svim ovim epitetima iz tjedna u tjedan?