Da, Hlo je opet postala Ona Koja Vedri i Oblači na HRTu, jebiga, ionak je to bila cijelo vrijeme dok su kojekakvi patuljci bili postavljeni na njeno radno mjesto. No, na stranu Hlo, protiv nje se ionako nitko i nikako ne može boriti (rekli bi oni odvratnoga smisla za humor da njoj čak ni vlastite kancerozne stanice ne mogu stat na rep), zove mene jučer frendica da nek obavezno poslušam nešto što je ona postala na FB. Ovo, da budemo precizni:

http://www.antenazagreb.hr/uploads/_Audio/LukaBulic/2/hlo_zauvijek.mp3

Moj dugogodišnji poznanik i dečec koji mi je silno drag napravio pjesmicu o tome kako nitko i nikako ne može sjebati Hlo, kako ona zapravo lebdi hodnicima HRTa… Super zajebancija, u rangu njegovih prijašnjih uradaka…

Ali, pobogu, kako je to neopisivo slično nekoj drugoj di-Rektorici koju poznajemo! Kako je to, onak, kao da je Luka za moju bivšu direktoricu pisao, samo da nema toga Hlo nekoliko puta, moglo bi se prodati kao himna događaja u mojoj bivšoj firmi

Nakon nekakve sveobuhvatne nuklearne eksplozije, ostalo bi par žohija, slicyn deinoccocus, Hlo i Vege. Isuse, kako bi to dobro bilo vidjeti, kakav Clash of the Titans

Negdje od dvadesete godine u novčaniku imam listu stvari koje želim napraviti u životu. Nema na njoj ništa pametno, smisleno, bitno i/ili odlučujuće za moj život (ne, nema točke “doktorirati” niti točke “želim dobiti svoju emisiju na radiju”, niti ničega sličnog tome). Neću vam, naravno, napisati ovdje što se sve nalazi na toj listi, samo ću reći da sam dobar dio toga ispunila, jedan dio nisam a i taj što nisam – očekujem da ću uskoro. To u prijevodu znači da ću uskoro morati pisati novu listu, ali to i nije loše, ako čovjek u životu napiše i ispuni 5-6 takvih lista valjda se dobro zabavljao u životu :ne zna:

Jedna od stvari na tom mom popisu je bila i da želim barem jednom igrati golf. Kažem, nije to bio važan i velik dio mog života, ali zaista me, još od doba pojave satelitske televizije kad sam kao hipnotizirana znala gledat golf na Eurosportu, nekak vuklo da to probam, da vidim u čem je stvar, zakaj ti ludi Ameri toliko vremena i para troše na taj, meni se činilo, ne pretjerano uzbudljiv i zabavan sport, pokraj toliko drugih, dinamičnijih i aktivnijih. E, onda je ispalo da ćemo na dan-dva (duga priča ) ići k frendovima u Sveti Martin na Muri, gdje je otvoren taj golf spa resort, hotel, pičke materine i pokraj toga teren za golf od 9 rupa [digresija: zamislite čuda, uspjeli su napraviti teren za golf, a još nije bio donesen zakon o golfu ]. I ja sam krenula u misiju “idemo svi skupa igrati golf”: pronašla cjenik, otkrila da imaju zanimljive početničke tečajeve, za upoznavanje s tim sportom, nagovorila preostalih troje da idu sa mnom (ijopet im hvala na tome), nazvala, rezervirala, nisam im kupila bijele golf-hlačice i kapice sa coflekima, i unatoč mojim ekstremno začepljenim ušima od bazena, otišli smo na golf. Kako držati palicu, kako zamahnuti, što raditi na greenu učio nas je jedan iznimno simpatični gospodin, ne baš tako mlad kako sam očekivala, ali nam je tih sat i pol učinio vrlo zanimljivima.

Za početak smo pokušavali naučiti zamah, ilitiga swing. Nije nam, naravno, išlo, bilo je loptica posvuda, ali nakon nekog vremena svi četvoro smo počeli više pogađati nego promašivati, letjele su loptice i preko 100 metara (well, zapravo, samo jednom od nas, ali nema veze, mi smo grupa, mi sve uspjehe prisvajamo i dijelimo). Nakon toga išli smo gađati rupice izbliza i, onak, to nam je išlo još gore. Green je brz, loptičak leti po njemu, najviše pogodaka bilo je u rupu koju nismo nameračili pogoditi. Uglavnom, bilo je prezabavno i nas smo dvoje zaključili da bi se moglo s vremena na vrijeme otići negdje na driving range malo napucavati.

E, da, sutra i prekosutra imala sam mnogo manje muskulfibera nego što sam očekivala, samo malo sam osjetila tricepse (koji su, objektivno, kod osobe koja vodi ovakav lijeno-sjedeći život poput mene u posljednjih 6 mjeseci zaista zakržljali do besvijesti), a očekivala sam da ću osjetit tko-zna-koje mišiće za koje ni ne znam da postoje…

I tako, još jedna stvar prekrižena na popisu Ostalo ih je, mislim, još dvije

Naravno da, otkad se zakuhala priča s onim užasom od emisije “Na rubu znanosti” često dobijem pitanje “A kaj ti misliš o tome?” I naravno da imam relativno čvrsto definirano mišljenje, na koje poprilično utječe činjenica da neke od glavnih sudionika te afere poznajem i imam o njima malo drukčije mišljenje nego što oni imaju sami o sebi. No, i dalje stoji činjenica da čvrsto vjerujem da Na rubu znanosti ni u kom slučaju ne bi trebala biti u Znanstveno-obrazovnom programu HRTa*, ne smatram da ju treba ukinuti, samo ju smjestiti u onu kategoriju kud i spada: šarlatanstvo, pseudoznanost, prevara i vrlo često zarađivanje prljavoga novca na najnemoćnijima. Isto tako, smatram da je Dejanov put, način i općenito medijska slika koju je stvorio o sebi potpuno pogrešna, da je nastup protiv Paara na tportalu napravio našoj strani više štete nego koristi, ali dajem mu priznanje da se trudi, da ponekad izgleda kao jedini koji nastoji malo podignuti glavu izvan močvare u kojoj se hrvatska javnost i mediji nalaze.
Nije, naravno, jedini, moram spomenuti Nevena Barkovića na tportalu koji se stvarno trudi ponuditi zanimljive i kvalitetne napise o znanosti, može se smislenih stvari pročitati na raznim mjestima, osnovni je problem što prosječni hrvatski konzument medija jednostavno nije u stanju procijeniti što je kvalitetan tekst, a što pizdarija (kao što su, naprimjer, one koje uporno zagađuju net.hr). I ne mislim da bi uopće trebao biti u stanju ocjenjivati svaki pojedinačni tekst, trebali bi mediji, zajedno sa znanstvenicima, dati sve od sebe stvoriti određene brandove, za koje će čitatelji, gledatelji (bah, jebiga, nema pomoći, moram reći i “slušatelji” ) znati prepoznati da se radi o smislenom, kvalitetnom tekstu o znanosti, a ne glupom popunjavanju prostora, kakvo je često u našim medijima.
Pa se tako ovijeh dana pojavila Google grupa “Skeptici”, koja okuplja ekipu koja razmišlja slično meni, koja razgovara o načinu prezentacije znanosti u javnosti i što je pošlo krivo i kako to promijeniti… Opet, kažem, nisam sasvim sigurna da je to potpuno ispravan put, zatvorit se u neku Google grupu u kojoj <> istomišljenici raspravljaju, ali kako bi rekli neki pametni ljudi “Najbolji način za dobit dobru ideju je imati mnogo ideja”, pa zašto ne probati i ovako. Iz nekakve podrške grupi, ovdje stavljam dio njenog RSS feeda, da možete malo upratiti što se na grupi događa i o čemu se govori.

Re: ESOF2010, natjecanja ucenika i borba protiv pseudoznanosti - Bitno da oni (Bioprotectorci) idu na stručna usavršavanja u inozemstvo (e,
to već ulijeva povjerenje).
Hm, cijene su zanimljive, 300- 400 kuna. No dobro, jednom mi je bio nuđen
magnetski pokrivač + jastučnice (kao, cijeli set za spavanje) za 3600 kuna,
kako bi izlječila "sindrom nedostatka magnetskog polja" od kojeg svi mi koji

Re: ESOF2010, natjecanja ucenika i borba protiv pseudoznanosti - Ako niste do sada znali kako se zastiti od zracenja podzemnih voda,
iskrivljenog magnetskog polja itd.. evo otkrica
[link]
Danko

Re: Euroberometer - Evo za ove vruce dane procitajte sto sam dobio od svojih prijatelja u
"grupi ateista".
Danko
*****
God is busy right now
If you don't know GOD, don't make stupid remarks!!!!! !
A United States Marine was taking some college courses
between assignments. He had completed 20 missions in Iraq

Re: Homeopatiji odbrojani dani? - Pa, i vrijeme je. Nakon 200 godina obmane.
Neće valjda trajati 2000 godina kao astrologija :-)

Re: ESOF2010, natjecanja ucenika i borba protiv pseudoznanosti - Super. To je lijepo cuti.
Cujemo se,
Dario

* – ono što mene, zapravo, s micanjem Mišaka iz Znanstveno-obrazovnog programa muči je što će točno zamijeniti njegovu emisiju? Imamo li ikakvog razloga vjerovati da će na to mjesto doći iole smislena, zanimljiva, intrigantna, gledljiva, nedosadna emisija koja će zaista pričati o znanosti? Dodatno, smatra li zaista netko da se o hrvatskoj znanosti može govoriti prema svim ovim epitetima iz tjedna u tjedan?