Iz razloga o kojima mi se sad ne da pisati (ima vremena da saznate sve o tome), odlučila sam pokrenuti firmu. Kao i svaki pravi informatički pismeni ‘rvat ter ‘rvatica, krenula sam s hitro.hr, tamo saznala koji je put, otišla k njima gdje me primila poprilično nezainteresirana, nadrkana i neljubazna službenica, koja mi je objasnila da je prvi posao izbor imena. Reče ona meni da ime mora biti različito od već postojećeg imena firme, kao i da se od njega mora razlikovati u barem 2-3 znaka.
Prvo odabrano ime – ne može, jer je preslično postojećem (razlika je bila u 2 znaka).
Drugo odabrano ime – ne može, razlika je samo u 3 znaka, pri čemu oni imena firme doživljavaju fonetski, odnosno ne zanimaju ih znakovi unutar imena nego može samo slova.
Treće odabrano ime – ne može, zato što se naziv “Lab” može koristiti samo za laboratorije (s tim da je ovo posljednje gospođa iz hitro.hr rekla na svoju ruku, bez konzultacije sa sutkinjom, iako to ne bi smjela).
Četvrto odabrano ime – može, ali napisano bez apostrofa koje sam ja stavila u moj upit, dakle opet su odobrili nešto što nisam pitala.
Pitam ponovo, jel može s apostrofima, dobijam odgovor “NE ZNAM, pitajte javnog bilježnika”, iako je sasvim jasno da je Trgovački sud taj koji odlučuje i da bilježnik s tim nema nikakve veze. Danas zovem bilježnika, žena ljubazno kaže “Gospođo, mi vam o tom ne odlučujemo, nego sutkinja, ona vam prima stranke danas do 12, otiđite nju pitati da budete sigurni, pa dođite k nama”. Uputim se u grad, dođem pred sud u otprilike ovakvoj majici:

da bi mi zaštitar na ulazu rekao da u sud ne mogu ući u majici na bretelice (čak nemam ni potrebu cjepidlačiti oko činjenice da to NISU bretelice, jer i da jesu stvar bi bila potpuno ista). Doživim popižđenje koje je čak i sad relativno teško stavit na papir (monitor ), odem u dućan preko puta koji prodaje metražu i kupim metar najjeftinije tkanine, prebacim ju preko ramena i vratim se natrag. Tu me sad ljubazni čuvar pušta u sud, potpuno pogrešno informira da sutkinja prima stranke svaki dan (iako na njenim vratima jasno piše da ih prima samo ponedjeljkom, ali otkud bi on to znao, pa to je odluka iz svibnja 2007.).

Dođem k njoj, da, zaista apostrofi ne mogu, ali onaj “lab” koji mi je tako okrutno odbijen iz hitro.hr naravno može i njihovo obrazloženje odbijanja nema nikakve veze s vezom… Dobijem sretno i veselo ime koje mi se sviđa, ne baš toliko kao prvo i drugo i treće, ali dobro, može proći.

Da bih odabrala prikladno ime, trebalo mi je više od dva tjedna korespondencije s hitro.hr i odlazak na sud. Bože, stvarno se veselim ostatku procedure i imanju firme a i fala ti lijepa što je već završen projekt hitrorez, pa su sad sve besmislene administrativne prepreke ičemu ukinute (jel vam poznat možda odnekud ovaj lik s frontpagea hitroreza? meni kao da je poznat, možda s neke tjeralice ili nešto :ne zna: )

Sigurno ste očekivali da ću, nakon 20 dana onog što drugi nazivaju godišnjim odmorom a meni je zapravo nastavak ljenčarenja, samo ne doma nego na putu, napisati krasan blog post o tome kako mi je bilo, gdje smo bili i što radili?
Da ću vam napisat koju riječ o prejebeno fancy hotelu u Dubrovniku u kojem smo bili 4 dana, a gdje smo vjerojatno bili jedini domaći gosti, da ću vam ispričat kak je guba odvest se na Srđ žičarom (ne mogu vjerovat da ovo ljeto otvorena žičara nema svoju web-stranicu, s barem 5 slika i osnovnim informacijama), da ću se pohvalit kako smo pili kavu u Prapratnom dan prije nego su ulovili onog udava (točno TOM kafiću, pokraj ovog bilijarskog stola )? Da ću se pohvalit ogromnom količinom predobre hrane i vina koje smo pojeli tih dana u Dubrovniku i oko njega? Da ću pokušat prešutjet kako smo otišli na Mljet bez dogovorenog smještaja tamo, preživjeli najsocijalističkiji eighties trenutak koji se vjerojatno još uopće može doživjet na našoj obali i na kraju našli iznimno pristojan smještaj za normalne novce, u miru i tišini zadnje mljetske pripizdine? A morala bih se pohvalit i kako smo otišli do Odisejeve špilje na Mljetu, usred podneva, ja u japankama (tko nije bio neće razumjeti poantu ove rečenice, ali nemre se to ni objasniti), kako smo nacionalni park prešli uzduž i poprijeko na biciklima i kupali se u Velikom i Malom jezeru, te se taj dan presvukli jedno 14 puta?
A vjerojatno i očekujete koju riječ o kupnji pomične klime u gradu Korčuli iz druge ruke, prepričavanje krasnih plaža i kupanja po cijelom otoku, detaljan izvještaj o ponovljenoj posjeti Konobi Mate u Pupnatu i njihovim smanjenim cijenama i smanjenim porcijama, sigurno bi voljeli čut i koju riječ o Vandalima koje smo slušali nekoliko puta u Korčuli, uz gin-tonik?
A sigurno biste očekivali da ću uz sve to staviti i koju slikicu, neku od najboljih koje sam ufotkala?

E, nebum. Zato što fotić jesam ponijela sa sobom, ali njegovu bateriju nisam.