Totnm

Već me dugo, dugo nerviraju svi hrvatski sportski komentatori i novinari, apsolutno svi, kad dođe do spominjanja engleskog nogometnog kluba Tottenham Hotspurs. Jasno da ih neće zvati “Spurs”, odmilja, kako ih nazivaju engleski novinari, to ni ne očekujem. Ali, njihov izgovor riječi “Tottenham” svaki božji put izazove da mi se digne kosa na glavi (a u zadnje vrijeme imam je sve više i više, pa je problem sve veći). Problem je, naravno, i u tome što za klub odnedavno igraju trojica hrvatskih reprezentativaca, pa ga se češće spominje i prenosi njegove utakmice. Sad kad je ušao u Champions League, uh, bit će još gore.

U čem je sad problem, picajzlo jedna naporna, pitate se sigurno? Well, naši dečki na televiziji (a bormeč i na radiju, na moj dodatni očaj) redovito tu riječ izgovaraju tot-en-hem. Onako, pravo američanski, s otegnutim “hem” na kraju. Da je itko od njih ikada pogledao sekundu priloga na BBCu o Spursima čuo bi da se ta riječ izgovara tot-nm, bez da se glas “h” uopće imalo čuje (kažu englezi da se to piše “ˈtɒt n əm”, ali ja sam pozaboravljala ta pravila, pa im moram vjerovati na riječ).

Ukratko, ovako: . Otprilike kao i , i . Zanimljivo je kako s ovim posljednjim ti isti sportski novinari nemaju problema, pa će bez beda reći da igraju “Ful’m protiv Totenhema“, što je vjerojatno samo njima jasno zašto i kako je moguće da jedno ime čitaš ispravno a drugo pogrešno.
Naravno da se ne nadam da će moj blogovski rant išta promijeniti, ali ono, možda netko negdje pročita ovo, pa se malo zamisli, pa probaju zamisliti kakvi bi bili tekstovi po hrvatskim novinama kada bi njihovi engleski kolege svi odreda, sistematski, pogrešno izgovarali ime jednog (ili svih) od trojice naših dečkiju koji igraju u Crotenhamu. Krotnm, usput budi rečeno!

O pornografiji

Iz razloga o kojima mi se sad ne da pisati (ima vremena da saznate sve o tome), odlučila sam pokrenuti firmu. Kao i svaki pravi informatički pismeni ‘rvat ter ‘rvatica, krenula sam s hitro.hr, tamo saznala koji je put, otišla k njima gdje me primila poprilično nezainteresirana, nadrkana i neljubazna službenica, koja mi je objasnila da je prvi posao izbor imena. Reče ona meni da ime mora biti različito od već postojećeg imena firme, kao i da se od njega mora razlikovati u barem 2-3 znaka.
Prvo odabrano ime – ne može, jer je preslično postojećem (razlika je bila u 2 znaka).
Drugo odabrano ime – ne može, razlika je samo u 3 znaka, pri čemu oni imena firme doživljavaju fonetski, odnosno ne zanimaju ih znakovi unutar imena nego može samo slova.
Treće odabrano ime – ne može, zato što se naziv “Lab” može koristiti samo za laboratorije :roll: (s tim da je ovo posljednje gospođa iz hitro.hr rekla na svoju ruku, bez konzultacije sa sutkinjom, iako to ne bi smjela).
Četvrto odabrano ime – može, ali napisano bez apostrofa koje sam ja stavila u moj upit, dakle opet su odobrili nešto što nisam pitala.
Pitam ponovo, jel može s apostrofima, dobijam odgovor “NE ZNAM, pitajte javnog bilježnika”, iako je sasvim jasno da je Trgovački sud taj koji odlučuje i da bilježnik s tim nema nikakve veze. Danas zovem bilježnika, žena ljubazno kaže “Gospođo, mi vam o tom ne odlučujemo, nego sutkinja, ona vam prima stranke danas do 12, otiđite nju pitati da budete sigurni, pa dođite k nama”. Uputim se u grad, dođem pred sud u otprilike ovakvoj majici:

da bi mi zaštitar na ulazu rekao da u sud ne mogu ući u majici na bretelice (čak nemam ni potrebu cjepidlačiti oko činjenice da to NISU bretelice, jer i da jesu stvar bi bila potpuno ista). Doživim popižđenje koje je čak i sad relativno teško stavit na papir (monitor :D ), odem u dućan preko puta koji prodaje metražu i kupim metar najjeftinije tkanine, prebacim ju preko ramena i vratim se natrag. Tu me sad ljubazni čuvar pušta u sud, potpuno pogrešno informira da sutkinja prima stranke svaki dan (iako na njenim vratima jasno piše da ih prima samo ponedjeljkom, ali otkud bi on to znao, pa to je odluka iz svibnja 2007.).

Dođem k njoj, da, zaista apostrofi ne mogu, ali onaj “lab” koji mi je tako okrutno odbijen iz hitro.hr naravno može i njihovo obrazloženje odbijanja nema nikakve veze s vezom… Dobijem sretno i veselo ime koje mi se sviđa, ne baš toliko kao prvo i drugo i treće, ali dobro, može proći.

Da bih odabrala prikladno ime, trebalo mi je više od dva tjedna korespondencije s hitro.hr i odlazak na sud. Bože, stvarno se veselim ostatku procedure i imanju firme :D a i fala ti lijepa što je već završen projekt hitrorez, pa su sad sve besmislene administrativne prepreke ičemu ukinute (jel vam poznat možda odnekud ovaj lik s frontpagea hitroreza? meni kao da je poznat, možda s neke tjeralice ili nešto :ne zna: )

Da Nokia

Sjedim jučer u jednoj zagrebačkoj pizzeriji koju ne želim reklamirati s jednim domaćim dečecom i jednom amerikankom. I tako, riječ po riječ, čudnim tokom misli, dođemo do toga da nam nedostaje engleska riječ za “kunu”, ne novac nego životinjicu. Nemremo se sjetiti ni on ni ja, dumamo, razmišljamo i na kraju zaključimo da je to zaista riječ koju nikada nismo ni znali, a ne da smo ju, eto, ovaj čas zaboravili…

Sad pijem kavu na terasi (da, konačno je dovoljno sunčano za moju omiljenu kavu na terasi i beskrajno sam sretna zbog toga) i idem malo tražit, kak se taj glodavac uopće zove na engleskom. Iznenađenje prvo: marten. Dakle, kad plaćate kunama, zapravo plaćate martensicama :D

Pa čitam tekst dalje, kad sam već tamo, kadli: iznenađenje drugo! Citiram:

The Finnish communications company Nokia derives its name, via the river Nokianvirta, from a type of marten locally known as the nokia.

Provjerim na njihovoj stranici, fakat je istina.

Dakle, hrvatska valuta i najveći evropski brend IMAJU nešto zajedničko, koliko god se to činilo nemoguće!

GO post

Sigurno ste očekivali da ću, nakon 20 dana onog što drugi nazivaju godišnjim odmorom a meni je zapravo nastavak ljenčarenja, samo ne doma nego na putu, napisati krasan blog post o tome kako mi je bilo, gdje smo bili i što radili?
Da ću vam napisat koju riječ o prejebeno fancy hotelu u Dubrovniku u kojem smo bili 4 dana, a gdje smo vjerojatno bili jedini domaći gosti, da ću vam ispričat kak je guba odvest se na Srđ žičarom (ne mogu vjerovat da ovo ljeto otvorena žičara nema svoju web-stranicu, s barem 5 slika i osnovnim informacijama), da ću se pohvalit kako smo pili kavu u Prapratnom dan prije nego su ulovili onog udava (točno TOM kafiću, pokraj ovog bilijarskog stola :D )? Da ću se pohvalit ogromnom količinom predobre hrane i vina koje smo pojeli tih dana u Dubrovniku i oko njega? Da ću pokušat prešutjet kako smo otišli na Mljet bez dogovorenog smještaja tamo, preživjeli najsocijalističkiji eighties trenutak koji se vjerojatno još uopće može doživjet na našoj obali i na kraju našli iznimno pristojan smještaj za normalne novce, u miru i tišini zadnje mljetske pripizdine? A morala bih se pohvalit i kako smo otišli do Odisejeve špilje na Mljetu, usred podneva, ja u japankama (tko nije bio neće razumjeti poantu ove rečenice, ali nemre se to ni objasniti), kako smo nacionalni park prešli uzduž i poprijeko na biciklima i kupali se u Velikom i Malom jezeru, te se taj dan presvukli jedno 14 puta? :D
A vjerojatno i očekujete koju riječ o kupnji pomične klime u gradu Korčuli iz druge ruke, prepričavanje krasnih plaža i kupanja po cijelom otoku, detaljan izvještaj o ponovljenoj posjeti Konobi Mate u Pupnatu i njihovim smanjenim cijenama i smanjenim porcijama, sigurno bi voljeli čut i koju riječ o Vandalima koje smo slušali nekoliko puta u Korčuli, uz gin-tonik?
A sigurno biste očekivali da ću uz sve to staviti i koju slikicu, neku od najboljih koje sam ufotkala?

E, nebum. Zato što fotić jesam ponijela sa sobom, ali njegovu bateriju nisam.

Hlo, ter neke druge di-Rektorice

Da, Hlo je opet postala Ona Koja Vedri i Oblači na HRTu, jebiga, ionak je to bila cijelo vrijeme dok su kojekakvi patuljci bili postavljeni na njeno radno mjesto. No, na stranu Hlo, protiv nje se ionako nitko i nikako ne može boriti (rekli bi oni odvratnoga smisla za humor da njoj čak ni vlastite kancerozne stanice ne mogu stat na rep), zove mene jučer frendica da nek obavezno poslušam nešto što je ona postala na FB. Ovo, da budemo precizni:

http://www.antenazagreb.hr/uploads/_Audio/LukaBulic/2/hlo_zauvijek.mp3

Moj dugogodišnji poznanik i dečec koji mi je silno drag napravio pjesmicu o tome kako nitko i nikako ne može sjebati Hlo, kako ona zapravo lebdi hodnicima HRTa… Super zajebancija, u rangu njegovih prijašnjih uradaka…

Ali, pobogu, kako je to neopisivo slično nekoj drugoj di-Rektorici koju poznajemo! Kako je to, onak, kao da je Luka za moju bivšu direktoricu pisao, samo da nema toga Hlo nekoliko puta, moglo bi se prodati kao himna događaja u mojoj bivšoj firmi :D :D

Nakon nekakve sveobuhvatne nuklearne eksplozije, ostalo bi par žohija, slicyn deinoccocus, Hlo i Vege. Isuse, kako bi to dobro bilo vidjeti, kakav Clash of the Titans :D